Svest o nužnim promenama u načinu života, proizvodnje i potrošnje sve je viša, a zaštita čovekovog okruženja i prirodnih resursa odavno je prioritet svetske zajednice. Energetska efikasnost ne samo što je ušla u preporuke, direktive i zakone o izgradnji, već je postala jedno od glavnih merila kvaliteta i vrednosti objekata i uspostavila se kao standard.

 

Energetska efikasnost – značaj i kako je postići

Energetska efikasnost znači iskorišćenje manje količine energije za obavljanje nekog posla ili određene aktivnosti, a da se pri tome ne narušavaju uslove rada i života.

 

Da bi se ostvarila, primenjuju se različite mere, koje mogu biti tehničke prirode ili promene u ponašanju, a podrazumevaju isti ili čak viši, stepen ostvarenog komfora i standarda.

Tehnički uređaji su energetski efikasni ako imaju visok stepen korisnog dejstva tj. male gubitke prilikom pretvaranja jednog oblika energije u drugi. Krajnji cilj je svesti potrošnju energije na minimum, a pri tome ne narušiti nivo komfora već zadržati ili čak povećati nivo udobnosti.

Energetska efikasnost je često pogrešno interpretirana kao štednja energije, što podrazumeva da se odričemo određenih dobara i neizbežno dovodi do smanjenja kvaliteta života. Međutim, biti energetski efikasan znači da se energija upotrebljava na racionalan način, bez odricanja.

Efikasna upotreba energije direktno vodi ka povećanju kvaliteta života, ekonomskim uštedama, konkurentnosti privrede i energetskoj bezbednosti. Takođe, ne treba zanemariti i direktan uticaj na očuvanje životne sredine.

 

Energetska efikasnost u zgradarstvu

 

Kada govorimo o energetski efikasnim zgradama, onda mislimo na zgrade koje troše manje energije za zadovoljenje životnih potreba, potreba za boravak i rad ljudi u njima.

Dobro termički izolovana zgrada manje troši energiju za grejanje zimi  i za hlađenje leti, a boravak u njoj je ugodniji i kvalitetniji, drugim rečima, energetski efikasna zgrada čuva energiju, a njen životni vek je duži.

Takođe, unapređenjem energetske efikasnosti u zgradama doprinosimo zaštiti životne sredine i smanjenju emisije štetnih gasova koja nastaju sagorevanjem energenata koje iskoristimo za zagrevanje prostora.

Najčešće mere koje se preduzimaju u cilju smanjenja gubitaka energije i povećanja eneregetske efikasnosti su:

  • izolacija prostora koji se greje ili hladi,
  • zamena dotrajale ili neefikasne stolarije,
  • zamena ili ugradnja efikasnih sistema za grejanje, klimatizaciju i ventilaciju,
  • ugradnja mernih i regulacionih uređaja,
  • zamena neobnovljivih energenata obnovljivim,
  • zamene energetski neefikasnih potrošača efikasnijim.

Zakonom o stanovanju i održavanju zgrada unapređenje energetske efikasnosti u zgradama je utvrđeno kao javni interes u Republici Srbiji. Istraživanjem stambenih zgrada pokazalo se da 85% stambenih zgrada u Srbiji ne zadovoljavaju minimalne uslove energetske efikasnosti. Trenutno stanje stambenog fonda govori u prilog tome da Srbija najveće uštede energije može ostvariti u sektoru zgradarstva. Novoizgrađeni objekti na godišnjem nivou čine manje od 1% od ukupnog fonda objekata na teritoriji Republike Srbije, te zbog toga glavni potencijal za investicije u EE jesu postojeći objekti.

Pravilnikom o energetskoj efikasnosti zgrada predviđeno je da svi novoizgrađeni objekti, kao i oni na kojima se vrši više od 25% rekonstrukcije, moraju posedovati energetski pasoš, pa se na taj način i obezbeđuje sporovođenje energetski efikasne politike.

 energetski efikasan objekat

 

Energetsku efikasnost u zgradarstvu treba posmatrati kao:

  1. Objekat bez reklamacija;
  2. Zadovoljni korisnici;
  3. Ušteda energije.