Krajem 2009. godine smo u okviru obuke "Projektovanje Pasivnih Kuća" u Pragu posetili niskoenergetski objekat kolektivnog stanovanja.

Objekat se nalazi u mirnom predgradju Praha Dolní Měcholupy blizu lokalnog centra i izveden je od strane developera. U pitanju je dobro upakovana ideja kompaktnih stambenih celina, razradjena i izvedena kvalitetno. Uz prateću marketinšku podršku i popularizaciju ovaj objekat predstavlja dobar primer kako je ideja o niskoenergetskim kućama uspešno našla svoje mesto na tržištu nekretnina.

Od samog početka objekat je koncipiran kao niskoenergetski a za ciljnu grupu ima mlade bračne parove, odnosno porodice sa malom decom. Zbog navedenih parametara objekat se nalazi na periferiji, u mirnom i bezbednom kraju za odrastanje i lako dostupnim školama, a stanovi su uglavnom površine od 75m² do 85m².

Interesantno je napomenuti da je svaki treći kupac pre kupovine ovih stanova bio svestan pogodnosti energetske efikasnosti u svom budućem domu, te je tražio stan u kome će imati niže režijske troškove, a veći nivo komfora. Prema navodima developera upravo je to bio razlog osnovne koncepcije objekta.

Prosečan stan (85m²) ima mesečne režijske troškove u visini od 2000Kč. (80€) za grejanje, toplu vodu i električnu energiju (važno je znati da je cena el. energije u Češkoj u trenutku kupovine bila oko 0,15 eur/ kWh). Ako uzmemo u obzir da je investicija ovog objekta bila za 10% viša od investicije klasičnom gradnjom, zaključak je da je optimizacija energetskih troškova u ovom slučaju bila pravi arhitektonski potez, što je rezultiralo i nagradom za rad u oblasti energetski efikasne gradnje u Češkoj republici u 2008. godini.

 

 

Vidimo dužu, severnu stranu, i istočnu stranu na jutarnjem suncu (sl. gore). “Kule” obrađene u opeci su praktično komunikaciona jezgra oko kojih se nižu stambene jedinice. Na prvi pogled se vidi da je to objekat koji u sebi sadrži kompromis – ideja pasivne arhitekture je prilagodjena tržišnim prohtevima. Masivni balkoni i krovne terase predstavljaju rešenje toplotnih mostova koje, zbog nedovoljne kompaktnosti forme, ne dozvoljava da objekat dostigne standard pasivne kuće. To je još samo jedna potvrda da takav standard može jedino biti dostignut ako se to od samog početka definiše kao cilj, jer ne postoji tehnička oprema koja može kompenzovati neoptimalno arhitektonsko rešenje.

 

 

Južna strana poseduje znatno veće otvore (zbog pasivnih solarnih dobitaka), terase i orjentaciju dnevnih boravaka ka njima, ali ima isti problem koji je ujedno i najveći u projektovanju niskoenergetskih i pasivnih kuća - toplotni most.

 

 

Iako se iznad zemlje celina opaža kao više manjih objekata, garaža je jedinstven prostor. Po plafonu se vide ventilacione cevi koje dovode svež vazduh do rekuperatora. Istrošeni vazduh se kroz krov izbacuje napolje. Svaka vertikala praktično ima svoj dovod i odvod vazduha, dok svaki stan poseduje svoj rekuperator sa ventilatorom.

 

 

Kvalitet izvodjenja radova je, kao što vidimo, na sličnom nivou kao i u balkanskom regionu.

 

 

I evo nas u enterijeru stana.

 

 

Ventilacioni kanali koji dovode svež vazduh imaju i funkciju grejanja prostora, vodjeni su u plivajućem podu i završavaju se rešetkama ispod prozora. Svaki stan ima rekuperator koji je smešten u spuštenom plafonu kupatila.

 

 

 

Odvod istrošenog vazduha je iz kuhinje i hodnika.

 

 

Regulacija komfora je vrlo jednostavna. Trenutno je u stanu grejanje isključeno a temperatura je sasvim prijatna.

 

 

U tehničkoj prostoriji vidimo električni bojler koji zagreva vodu kada solarni paneli ne mogu proizvesti dovoljno energije za to.

 

Naravno, svi otvori su troslojno zastakljeni, ispunjeni inertnim gasom i debljine rama 78mm.

 

 

Evo još jednog primera da se standard pasivne kuće postiže pravilnim načinom projektovanja. Detalj prozora sa roletnom na ćošku zgrade predstavlja neadekvatno rešenje u prekidu termičkog omotača objekta budući da se nalazi na kritičnom mestu (konstrukcija objekta praktično izlazi iz termičkog omotača).Zbog toga on predstavlja značajan toplotni most čiji se negativni energetski uticaj može samo umanjiti ugradnjom skupe opreme umesto što bi trebao biti izbegnut pravilnim projektovanjem.

 

 

Reportažu završavamo konstantacijom da je ovo niskoenergetski dom koji troši oko 30kWh/m² godišnje, prema zvaničnom računu Češkog zakona o gradjevinarstvu. Ukoliko bi taj podatak bio tertian sa stanovišta PHPP-a (svetski priznatog softverskog alata za projektovanje pasivnih objekata) količina energije bi drastično porasla i dostigla oko 50kWh/m² na godišnjem nivou.

To je samo još jedna tema za buduću diskusiju…